Članak 1.

Dijete ima pravo
biti dijete
do osamnaeste godine.

Članak 2.

Dijete ima pravo
da ga se jednako poštuje i cijeni,
bez razlike na rasu, nacionalnost, spol,
jezik, vjeru, podrijetlo i imovinsko stanje.

Članak 3.

Dijete ima pravo
od svih odraslih očekivati i tražiti
da sve što oni čine za djecu uvijek bude
u najboljem interesu za dijete.

Članak 4.

Dijete ima pravo
od države očekivati i tražiti
potpunu primjenu priznatih prava
i za tu svrhu namjenjivanje najvećih mogućih
novčanih sredstava.

Članak 5.

Dijete ima pravo
od roditelja očekivati odrastanje
u ozračju ljubavi, razumijevanja i sreće,
te na odgajanje i usmjeravanje
primjereno svojim razvojnim sposobnostima.

Članak 6.

Dijete ima pravo
na život, a potrebno je da država
u najvećoj mogućoj mjeri osigura
opstanak i razvoj djeteta.

Članak 7.

Dijete ima pravo
odmah nakon rođenja biti upisano u matične knjige,
dobiti osobno ime i državljanstvo,
znati tko su mu roditelji
i uživati njihovu skrb.

Članak 8.

Dijete ima pravo
čuvati svoj identitet:
ime, narodnost i obiteljske odnose.

Članak 9.

Dijete ima pravo
živjeti u svojoj obitelji,
osim kad se sudski utvrdi
da je odvajanje od roditelja potrebno
radi njegova dobra.

Članak 10.

Dijete ima pravo
održavati kontakte i neposredne
doticaje s roditeljima
i ako oni borave u drugoj državi.

Članak 11.

Dijete ima pravo
tražiti da država spriječi njegovo
nezakonito preseljenje
i zadržavanje u inozemstvu
od strane jednoga roditelja ili bilo koga
drugoga.

Članak 12.

Dijete ima pravo
na slobodno izražavanje svojeg mišljenja i iskustva
te da odrasli tome pridaju važnost koja je
sukladna uzrastu i zrelosti djeteta.

Članak 13.

Dijete ima pravo
na traženje, primanje i dobivanje informacija,
usmenih, pisanih, tiskanih
i drugih oblika prema svome odabiru.

Članak 14.

Dijete ima pravo
na slobodu izražavanja svoje vjere,
ili odabranog uvjerenja.

Članak 15.

Dijete ima pravo
na slobodu udruživanja,
mirnoga okupljanja
i druženja s kim želi.

Članak 16.

Dijete ima pravo
na nemiješanje drugih u njegov
privatan život
i u osobno dopisivanje,
te na štićenje svoje časti i ugleda.

Članak 17.

Dijete ima pravo
na dostupnost medijskim izvorima,
tiskovinama, knjigama i drugim saznanjima
iz nacionalnih i inozemnih izvora.

Članak 18.

Dijete ima pravo na to
da oba roditelja zajednički snose odgovornost
za njegov odgoj i razvoj,
te na to da roditeljima u tome pomaže država
osnivanjem ustanova i službi za dječju zaštitu i skrb.

Članak 19.

Dijete ima pravo
na zaštitu od zlostavljanja,
zanemarivanja
i svih oblika tjelesnoga i duševnoga nasilja.

Članak 20.

Dijete koje je trajno ili privremeno bez obitelji
ima pravo na zamjensku pomoć:
smještanjem kod hranitelja,
usvojenjem,
ili boravkom u ustanovi za skrb o djeci.

Članak 21.

Dijete ima pravo
da njegovo usvojenje može odlukom odobriti
samo nadležni sud,
nakon sagledavanja svih bitnih i pouzdanih podataka.

Članak 22.

Dijete sa statusom prognanika ili izbjeglice
ima pravo da mu se pruži
posebna zaštita, skrb
i humanitarna pomoć.

Članak 23.

Dijete s duševnim ili tjelesnim nedostatkom
ima pravo živjeti u uvjetima koji mu osiguravaju
dostojanstvo, potiču vlastite mogućnosti
i olakšavaju djelatno sudjelovanje u zajednici.

Članak 24.

Dijete ima pravo
na zdravstvenu zaštitu,
na liječenje i oporavak od bolesti,
na primjerenu hranu, pitku vodu
i na čistoću okoliša.

Članak 25.

Dijete koje je odlukom nadležne vlasti
stavljeno pod nadzor u odgovarajuću ustanovu
ima pravo tražiti da stručnjaci povremeno provjere
i, ako je potrebno, utječu na smještaj i druge okolnosti
u kojima dijete živi.

Članak 26.

Dijete kojemu je to potrebno
ima pravo na socijalnu skrb,
na povlastice koje će mu omogućiti
socijalnu sigurnost i socijalno osiguranje.

Članak 27.

Dijete ima pravo
na životni standard primjeren njegovim
tjelesnim, duševnim i društvenim potrebama
prema novčanim mogućnostima roditelja
i, ako je potrebno, uz dodatnu pomoć države.

Članak 28.

Dijete ima pravo
na odgoj i na besplatno obvezatno školovanje,
na učenje, pohađanje nastave
i na savjetodavnu pomoć za odabir budućeg zanimanja.

Članak 29.

Dijete ima pravo
da se njegovo obrazovanje zasniva:
na pomoći cjelovitu razvoju njegove osobnosti,
nadarenosti i sposobnosti,
na poštovanju ljudskih prava,
na upoznavanju nacionalnih i civilizacijskih vrijednosti
i na pripremi za odgovoran život
u slobodnoj zajednici u duhu razumijevanja,
mira i prijateljstva među svim narodima.

Članak 30.

Dijete koje pripada etničkoj manjini
ima pravo na upoznavanje vrednote svoje kulture,
ispovijedanje svoje vjere
i na uporabu svojega jezika.

Članak 31.

Dijete ima pravo
na odmor i slobodno vrijeme,
na igru
i na sudjelovanje u željenim stvaralačkim, kulturnim,
sportskim i zabavnim aktivnostima.

Članak 32.

Dijete ima pravo
na zaštitu od rada koji je pretežak za dijete
od posla koji je opasan,
ometa naobrazbu, šteti zdravlju
i koji ekonomski izrabljuje dijete.

Članak 33.

Dijete ima pravo
na zaštitu od uporabe droge,
te da ga se ne iskorištava u nezakonitoj proizvodnji
i trgovini narkoticima.

Članak 34.

Dijete ima pravo
na zaštitu od svih oblika seksualnog zlostavljanja,
te na sprječavanje prinude na prostituciju
i nastupe u pornografskim materijalima.

Članak 35.

Dijete ima pravo
na zaštitu od otmice,
prodaje i trgovine djecom.

Članak 36.

Dijete ima pravo
na zaštitu od svih oblika iskorištavanja
štetnih za njegovu dobrobit.

Članak 37.

Dijete ima pravo
na zaštitu od mučenja, okrutnosti,
nečovječna kažnjavanja i od ponižavajućih postupaka,
a njegovo uhićenje rabit će se samo kao krajnja mjera,
na najkraće moguće vrijeme
i uz donošenje hitne odluke o njegovu slučaju:
pritom ono ima pravo na kontakt s roditeljima
i na pravnu pomoć.

Članak 38.

Dijete ima pravo
na zaštitu od sudjelovanja u oružanim sukobima
i od novačenja u oružane postrojbe
dok ne navrši najmanje 15 godina.

Članak 39.

Dijete koje je žrtva bilo kakva nehaja,
izrabljivanja, zlouporabe ili oružanog sukoba
ima pravo na odgovarajući tjelesni i duševni oporavak
i ponovno uklapanje u društvo.

Članak 40.

Dijete koje je optuženo da je prekršilo zakon
ima pravo smatrati se nedužnim
sve dok mu se krivnja ne dokaže u skladu sa zakonom,
a kaznu mora izdržavati u prilikama
koje će omogućavati njegov razvoj.

Članak 41.

Dijete ima pravo
da se u svakoj njegovoj životnoj situaciji
primjenjuju one odredbe iz ove Konvencije
ili iz nacionalnih i međunarodnih zakona
kojima se najviše izražava poštovanje djeteta
i najkorisniji su za njegov odgoj i razvoj.

 

U knjizi “PRAVA SVAKOG DJETETA” crtežom su prikazana i tekstom opisana prava svakog djeteta u cijelom svijetu. Ta su prava službeno zapisana u zajedničkom svjetskom dokumentu koji se zove “KONVENCIJA UJEDINJENIH NARODA O PRAVIMA DJETETA”. Dokument je donijela Glavna skupština UN 20. studenog 1989. godine. Prihvatile su ga 192 države i sa zadovoljstvom ističemo da se među njima od 1992. godine nalazi i Republika Hrvatska. Izvorni je tekst toga svjetskog dokumenta opsežan, ima članaka, pisali su ga pravnici, pa je mnogima “težak”. Ova je knjiga sažeti oblik svih članaka Konvencije. U knjizi je zadržana i struktura dokumenta i bit svake odredbe, ali je sve rečeno kraće i jednostavnije, s namjerom da se lakše upoznaju prava svakog djeteta.

Tekst za knjigu priredio: EMIL PARAVINA
Oslikala: ANDREA PETRLIK – HUSEINOVIĆ
SAVEZ DRUŠTAVA NAŠA DJECA, prvo izdanje, Zagreb, 1999.

SVAKO DIJETE IMA PRAVO UPOZNATI I ZNATI KOJA SU NJEGOVA PRAVA

Samo tako i svako dijete može pridonositi ostvarivanju onoga što je utvrđeno i zapisano u Konvenciji UN o pravima djeteta.